Mnogi ljudi se vjerovatno pitaju šta se događa nakon smrti. Postoji li život poslije smrti, jesu li istinite priče ljudi koji su se vratili među žive nakon što su bili klinički mrtvi i šta čovjek osjeća i vidi u posljednjim trenucima svog života?
Veliko istraživanje provedeno na njujorškom univerzitetu proučavalo je izjave i reakcije mozga ljudi koji su doživjeli kliničku smrt.
- Otkrili smo da pacijenti, kojima je na operacionom stolu srce prvo stalo, pa ponovo probuđeno, mogu u potpunosti opisati šta se oko njih događalo u trenutku prestanka rada srca, tvrdi dr. Sam Parnia, prvi čovjek istraživanja.
- Oni su precizno opisali šta su doktori i sestre radili, šta su pričali, dok su neki od njih mogli i vidjeti, dodao je.
Dosad se smatralo da mozak prestaje s radom oko 30 sekundi nakon što srce prestane kucati.
Evo nekih svjedočenja ljudi koji su doživjeli kliničku smrt...
KAO ČITANJE KNJIGE. Prije pet godina jedan muškarac je imao operaciju, tokom koje je iskrvario i bio klinički mrtav nekoliko minuta.
- Probudio sam se negdje, izgledalo je kao da sam u svemiru, ali nije bilo zvijezda niti svjetlosti. Nisam se kretao, samo sam bio tamo. Nije mi bilo ni toplo ni hladno, nisam bio ni umoran ni gladan. Sjećam se da sam razmišljao o svom životu, kao da sam lijeno listao knjigu, a neki isječak bi se isticao. Šta god da je to bilo, promijenilo je moje mišljenje o nekim stvarima. Još uvijek se bojim da ću umrijeti, ali ne brinem šta će biti poslije toga - tvrdi.
POSJETA NEKOG DRAGOG. Drugi muškarac je pao s motora i bio je klinički mrtav kad su ga dovezli u bolnicu. Dok je ležao na cesti prije dolaska hitne pomoći, neko ga je ohrabrio.
- Ležao sam na cesti i sve je polako postalo crno i mirno. Čuo sam nekoga kako viče: "Hajde čovječe, ustani! Digni se!" Onda me udario po kacigi, kada sam otvorio oči vidio sam kako moj brat čuči pored mene. To je bilo čudno jer je moj brat umro prije nekoliko godina. Jedino čega se sjećam da je pogledao na sat i rekao nešto poput: "Oni će biti ovdje uskoro" i udaljio se.
- Volio bih da mogu više ispričati o tome, ali ničega se više ne sjećam.
VRT. Dok su mnogi spominjali nedefinisan prazan prostor, osoba koja je doživjela kliničku smrt nakon alergijske reakcije, imala je drugačije iskustvo.
- Sjećam se da sam kao usisan, veoma polako, kao da sam provučen kroz vodu, a tama je blijedila i nestala. U jednom trenutku sam ugledao vrt. Nije bio pun cvijeća, samo prašina i malo trave. Bilo je i igralište s ringišilom u sredini, a dvoje djece se vozilo u njemu. Dječak i djevojčica.
- Imao sam osjećaj da mogu birati hoću li ostati ili otići, ali svako put kad bih pokušao otići, ostao bih na istom mjestu. Razmišljao sam o razlozima zbog kojih se želim vratiti i shvatio sam da ne želim napustiti svoju majku. Nakon toga sam uspio napustiti to 'mjesto', a moja klinička smrt trajala je šest minuta - glasi izjava ove osobe.
KAO BUDILNIK. Kao tinjedžer, mjesecima je išao na kemoterapiju kada mu je nos prokrvario nekontrolirano. Zbog sepse i injekcija, stanje mu se pogoršalo, zbog čega je doživio kliničku smrt.
- Najgori dio je kako je mirno izgledalo. Kao da ujutro u 7 sati ugasite budilnik. Uradite to jednom ili dva puta, a onda se sjetite da morate na posao ili u školu i da san može čekati.
KAO SAN. Iako se susreo sa smrti, ovaj čovjek nije izgubio smisao za humor.
- Imao sam srčani udar prošle godine i moje srce je tri puta prestalo kucati. Svaki put kad su me šokovima vratili u život, osoblju sam ispričao jednu šalu. Nije bilo svjetla ili nečega sličnog, sve je ličilo na san.
SAMO ZAMRAČENJE. Nakon motocikliste nesreće, disanje i puls su se zaustavili. Nakon dvije minute kliničke smrti, prijatelji su ga uspjeli oživjeti.
- Za mene je to bilo samo zamračenje. Bez snova, bez vizija, baš ništa. Više puta sam ih pitao šta se dogodilo...
(Doznajemo.com/D.Z.)
