Negdje već godinu dana tema koja dominira medijima i razgovorima običnih ljudi često je pandemija novog koronavirusa. Za očekivati je da mnogi razmišljaju o tome da će ta pandemija u jednom trenutku biti gotova, nakon čega ćemo se vratiti «u normalu». To je pretpostavka koja je ponekad izražavana eksplicitno, ponekad prešutno.
Međutim, u tekstu koji je za «Bloomberg Opinion» napisao Andreas Kluth iznosi se nešto drugačija mogućnost s naslovom «Moramo početi planirati za stalnu pandemiju». Ovaj autor ranije je bio glavni urednik «Handelsblatt Globala», a pisao je i za «The Economist». Autor je «Hannibal and Me» i svakako da je u neke stvari relativno dobro upućen.
A on tvrdi da je gore spomenuta premisa o «povratku u normalno» gotovo sigurno pogrešna.
- S obzirom na svoje karakteristike SARS-CoV-2 može postati naš trajni neprijatelj, poput gripe, ali još gori. Pa čak i ako napokon propadne, naši životi i rutine do tada će se nepovratno promijeniti. Povratak «nazad» neće biti opcija; jedini put je naprijed. Ali na šta precizno? – pita se na početku teksta i nastavlja:
- Većina epidemija nestaje kad populacije steknu «imunitet krda», a patogenu je na raspolaganju premalo ranjivih tijela kao domaćina za samorazmnožavanje. Ova zaštita krda dolazi kombinacijom prirodnog imuniteta kod ljudi koji su se oporavili od infekcije i vakcinacije preostale populacije. Međutim, u slučaju SARS-CoV-2, nedavni događaji upućuju da možda nikad nećemo postići «imunitet krda». Čak ni SAD, koje predvode ispred većine drugih zemalja u cijepljenju i već su imale velike epidemije, neće doći tamo. Rezultat je to analize Christophera Murraya s Univerziteta Washington i Petera Piota na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu (London School of Hygiene and Tropical Medicine).
NOVI SOJEVI. Glavni razlog je stalna pojava novih sojeva koronavirusa koje se ponašaju gotovo poput novih virusa. Kliničko ispitivanje vakcine u Južnoj Africi pokazalo je da ljudi iz placebo grupe koji su prethodno bili zaraženi jednim sojem nisu imali imunitet protiv mutiranog potomka i bili su ponovno zaraženi.
Postoje slični izvještaji iz dijelova Brazila koji su imali masovne epidemije i koji su potom pretrpjeli obnovljene epidemije. To ostavlja samo cijepljenje kao put prema trajnom «imunitetu krda». Doduše, neke od danas dostupnih vakcina i dalje su donekle efikasne u odnosu na neke nove verzije.
Ali, s vremenom bi i one mogle postati nemoćne protiv nadolazećih mutacija.
Naravno, proizvođači vakcina već grozničavo rade na stvaranju novih cjepiva.
NEDOVOLJNA BRZINA I ŠIRINA. Konkretno, inokulacije temeljene na revolucionarnoj mRNA tehnologiji mogu se ažurirati brže od bilo kojeg cjepiva u prošlosti. Ali, serum još treba napraviti, otpremiti, distribuirati i dati ljudima. A taj se proces ne može dogoditi dovoljno brzo, niti pokrivati planetu dovoljno široko.
Da, neki od nas mogu pobijediti u regionalnom krugu ili dva protiv virusa cijepljenjem jedne određene populacije - kao što je to, na primjer, učinio Izrael. Ali evoluciju nije briga gdje obavlja svoj posao, a virus se replicira gdje god pronađe topla i necijepljena tijela s ćelijama koje mu omogućavaju reprodukciju svoje RNA.
Dok se kopira, povremeno kodira pogreške. A neke od tih slučajnih pogrešaka pretvore se u još više mutacija. Ovi virusni avatari pojavljuju se svugdje gdje se događa puno prenosa. Britanski, južnoafrički i barem jedan brazilski soj već su poznati, ali postoje vijesti o «virusnim rođacima i nećacima» koji su se pojavljivali u Kaliforniji, Oregonu i drugdje. Ako bismo uzorke sekvencirali na još više mjesta, vjerovatno bismo pronašli još više rođaka. Stoga bismo trebali pretpostaviti da virus već brzo mutira u mnogim siromašnim zemljama koje do sada nisu uopće dobile vakcine, čak i ako njihova relativno mlada populacija održava smrtnost na nižem nivou i time prikriva ozbiljnost lokalnih epidemija.
Prošlog mjeseca, Antonio Guterres, glavni tajnik UN, podsjetio je svijet da je 75% svih vakcina primijenjeno u samo 10 zemalja, dok 130 drugih nije napunilo niti jednu špricu. Evolucija patogena nije ni iznenađujuća ni automatski zabrinjavajuća. Čest je obrazac da virusi s vremenom budu zarazniji, ali manje virulentne. Napokon, ako ne ubijete domaćina previše efikasno, daje prednost prirodnoj selekciji – što je put za manje smrtonosne mutacije virusa. Ako SARS-CoV-2 krene ovom rutom, na kraju bi mogao biti samo još jedna prehlada. Ali to nije ono što radi u posljednje vrijeme. Varijante koje poznajemo su zaraznije, ali ne manje smrtonosne. S epidemiološkog gledišta, to je najgora vijest.
DVIJE ALTERNATIVE. Razmotrimo dva alternativna evolucijska puta. U jednom, virus postaje ozbiljniji, ali ne i prenosiviji. To bi moglo uzrokovati više bolesti i smrti, ali rast je linearan. Na drugom putu, mutirajući virus ne postaje ni više ni manje virulentan već zarazan. U takvom scenariju, to će uzrokovati povećanje bolesti i smrti koje su eksponencijalne, a ne linearne. Adam Kucharski iz Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu ovdje objašnjava matematiku. Ako je ovo evolucijska putanja SARS-CoV-2, čekaju nas naizgled beskrajni ciklusi izbijanja i remisija, socijalna ograničenja i opuštanja, zaključavanja i onda opet otvaranja. Barem u bogatim zemljama vjerovatno ćemo se cijepiti nekoliko puta godišnje protiv najnovije varijante, ali nikada dovoljno brzo ili sveobuhvatno da postignemo «imunitet krda». Ovdje ne raspravljam o defetizmu.
U širem kontekstu gledajući u prošlost, COVID-19 još je uvijek relativno blaga pandemija. Male boginje usmrtile su devet od 10 američkih domorodaca nakon što su ih Španjolci donijeli u Ameriku u 16. stoljeću. Crna smrt odnijela je oko polovine mediteranskog stanovništva kad je prvi put došla na Stari kontinent u šestom stoljeću.
U svijetu je novi koronavirus do sada ubio manje od četiri osobe od 10.000. A svojom naukom i tehnologijom naoružani smo kao što nikada nisu bili naši preci. Ali moramo biti i realni. Otpornost zahtijeva da ovaj novi scenarij uvrstimo u svoje planiranje.
DORBRA VIJEST je da smo sve bolji u reagiranju. Na primjer, u svakom «lockdownu» oštećujemo ekonomiju manje nego u prethodnom. I možda ćemo postići otkrića koja će na kraju poboljšati život. Naš vrli novi svijet ne mora biti distopičan. Ali neće izgledati nimalo poput starog svijeta...
