Glavna teza većine teorija zavjera o koronavirusu koje su se raširile Internetom je da je on stvoren u laboratoriju. Prema jednoj, virus je stvoren u institutu u Wuhanu i nekako pobjegao iz njega. Prema drugoj, stvorile su ga farmaceutske kompanije kako bi na krilima panike prodavale lijekove. Prema trećoj, on je stvoren na Zapadu i ubačen u Kinu kao biološko oružje kako bi se uništila konkurentna kineska ekonomija. Itd.

Ovom temom šire se bavio hrvatski portal Index, iz čijeg članka prenosimo neke dijelove...

Prema jednoj od popularnijih teorija zavjere, koronavirus je pobjegao iz laboratorija Instituta za virologiju u Wuhanu koji se bavi istraživanjem najopasnijih patogena poput uzročnika ebole, boginja, groznice Lassa i hemoragijske groznice Marburg.

POVEZANO
Sabit novi profilnaNOVI KOMENTAR koji je o koronavirusu dao SABIT IZ TARČINA nasmijao Bosnu. Pročitajte!

Jedno od ključnih pitanja u ovom kontekstu je – mogu li se umjetno stvoreni virusi nekako prepoznati?

Kristian Vlahoviček, voditelj grupe za bioinformatiku u Zavodu za molekularnu biologiju zagrebačkog PMF, smatra da je šansa da je virus stvoren u laboratoriju vrlo mala, mada nije nula, te da bi se odbjegli virus vjerovatno mogao prepoznati da je razvijen genskom manipulacijom.

- Kad se istražuju genske promjene na virusima i njihovi efekti, u genom virusa mogu se ugraditi određeni biljezi kako bi se oni uvijek mogli raspoznati. To je u interesu istraživača jer tako mogu puno lakše pratiti eksperimente na virusima, ističe Vlahoviček.

- Naravno, kada bi netko htio prikriti da je virus umjetno stvoren, mogao bi ukloniti takve biljege. No, u biti viruse kod kojih želimo razviti neko svojstvo, primjerice virulentnost ili ubojitost, lakše bi bilo razviti uzgojem i selekcijom u laboratoriju nego genskom manipulacijom. Osobito ako ne želimo da se dodano svojstvo prepozna kao umjetno. To znači da se virusi uzgajaju u kulturama stanica i potom se među njima odaberu oni koji imaju izraženija željena svojstva. I tako mnogo puta dok se ne dobije ono što se želi, baš kao kad odabiremo svojstva biljaka ili životinja. No to još uvijek ne bi značilo da će se tako probrani virus uspješno prenositi među ljudima. Za to bi u konačnici trebalo imati ljude na kojima bi se virusi iznova i iznova testirali, što je prilično teško provedivo, čak i u najzatvorenijim državama, objasnio je Vlahoviček.

No, čak i kad bi prvi dio teorije – da su se Kinezi igrali s koronavirusom u svom laboratoriju – bio istinit, onaj drugi, da je pobjegao, još uvijek bi bio malo vjerojatan. Naime, institut u Wuhanu ima najvišu, IV. razinu biosigurnosti.

Virologinja dr. sc. Vanda Juranić Lisnić s Medicinskog fakulteta u Rijeci, koja je sama nedavno bila u Kini kao predavačica na svjetskom kongresu imunologije, tvrdi da su to izuzetno visoki nivoi koje bijeg virusa čine vrlo malo vjerojatnim.

- To znači da su laboratoriji pod negativnim tlakom, zbog čega zrak ne može izaći van, već samo ući u sobu. Takvi laboratoriji imaju i najfinije HEPA filtre koji pročišćavaju zrak koji ulazi i koji izlazi iz laboratorija. Svi ljudi koji rade tamo odjeveni su u posebne skafandere koji nalikuju na svemirska odijela i koji su pod tlakom. Oni prolaze kroz posebne prostorije u kojima se odijela dezinficiraju, sam kontakt osoblja s virusom sveden je na najmanju moguću mjeru radom u posebnim komorama preko ugrađenih debelih rukavica. Sve što je došlo u kontakt s patogenom se spaljuje ili sterilizira itd.

Vlahoviček navodi da postoje tehnike kojima se može spriječiti bijeg mikroorganizama.

- U viruse ili bakterije mogu se ugraditi mehanizmi koji onemogućavaju da oni prežive izvan zadanih laboratorijskih uvjeta. Čak se mogu ugraditi mehanizmi za samouništavanje, takozvani kill switch ili prekidač-ubojica, navodi hrvatski stručnjak.